Jusovača

Jusovača

Zgradu je, za vrijeme turske vladavine, polovinom XIX vijeka, podigao podgorički zabit (zapovjednik policijske stanice) Juso Mučin  Krnić,zvani Jusuf-beg, po kome je cijeli kompleks dobio ime Jusovača. Pošto je 1879. godine, po odlukama Berlinskog kongresa, Podgorica pripala Crnoj Gori, crnogorske vlasti su otkupile Jusovaču od Jusuf-begovih nasljednika za 150 napoleona. U njegove prostorije uselio se, potom, i stanovao Marko Miljanov, prvi gradonačelnik Podgorice.

Na zauzimanje Andrije Radovića kod knjaza Nikole, ovo zdanje je 1893. godine pretvoreno u tzv. “Kažnjeni zatvor“. Dok je Grmožur, ostrvo na Skadarskom jezeru, služilo kao kazneni zavod, u Jusovači je bila smještena škola u kojoj su Crnogorci “učili za knjaževu muziku“ (muzička škola). 1896. godine, pošto se povećao broj zatvorenika, došlo se na ideju da se zavod poveća, pa su kupljene okolne kuće i prisajedinjene kaznenom kompleksu. Nije sačuvana dokumentacija o prvim upravnicima zatvora, ali se zna da su upravitelji bili crnogorski barjaktari.

U doba Knjaževine i Kraljevine Crne Gore, Jusovača je, posebno u vrijeme ustavnih i političkih borbi, postala zatvor za političke protivnike režima i dinastije Petrović Njegoš. Austrija je okupirala Crnu Goru 1916. godine i tada se u Jusovači nalazio veliki broj zatvorenika, protivnika okupacije. Iz tog vremena je sačuvana fotografija unutrašnje bašte zatvora. Poslije austrijske okupacije, nakon 1918. godine Jusovača postaje Centralni kazneni zavod za Crnu Goru, gdje su zatvarani najviše protivnici ujedinjenja, komunisti i komiti. Posebno poglavlje u istoriji Jusovače predstavlja doba italijanske okupacije od 16. aprila 1941. do 9.9.1943. godine i njemačke do 19. decembra 1944, kada je Podgorica oslobođena.

Uz austrougarski period, iako najkraće razdoblje u istoriji zatvora, ovo je i najburniji i najtragičniji period rada Jusovače. Iako su u Podgorici postojala još tri zatvora, Jusovača je za okupatore imala važnu ulogu: kao istražni zatvor do 1942. godine, a potom kao tranzitni. Zatvorenici Jusovače prvenstveno su bili pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta i njihovi simpatizeri. Zatvor je mogao da primi do 1500 zatvorenika, ali zbog masovnih hapšenja ustanika i partizana, u zatvoru je često bilo u isto vrijeme i preko 2000 ljudi.

Zatvorski kompleks sastojao se iz muškog i ženskog zatvora i bio je opasan masivnim kamenim zidinama, visine 4 metra. Na zidu su dominirale četiri stražarnice. Po završetku Drugog svjetskog rata, Jusovača je i dalje služila kao zatvor, sve do 1960-ih godina XX vijeka i otvaranja KP doma u Spužu. Potom je ovaj kompleks napušten i u Upravnoj zgradi  su izvjesno vrijeme živjele porodice policijskih službenika.

Jusovača je arhitektonski spomenik koji čine bedemi visine 4m, nekoliko zgrada različite namjene, 4 stražarnice (dvije srušene), upravna zgrada je imala primjese orijentalne arhitekture. Kompleks je kasnije dograđivan i proširivan.

Izvori: Arhivsko-memoarski fond Istorijskog instituta Crne Gore, fascikla 390: Upravnik Centralnog kaznenog zavoda kapetan R.Petrović šalje, prema naređenju Izvršnog narodnog odbora, Andriji Radoviću spisak zatvorenika koji su se nalazili u Centralnom kaznenom zavodu, 13.februara 1919.godine; fotografija broj 2 (bašta kaznenog zavoda) preuzeta je iz Cetinjskih novina, god.1917.

Literatura: Zlatičanin, Ilija, Znameniti Podgoričani , Zeta (Podgorica), I/1930, br.1-32; Zlatičanin, Ilija, O kaznenonm zavodu, Zeta, II/1931, br.27, str.6; broj.28.str.6; Zatvori u Podgorici i logor na Zabjelu: zbornik sjećanja, redaktor Đuro Vujović, Titograd, 1986; Miljić, Marijan, Jusovača-kazneni zavod u Podgorici (1893-1945) u: Sto dvadeset godina od oslobođenja Podgorice: zbornik radova sa Naučnog skupa Istorijskog instituta Crne Gore, Podgorica, 2-3 .decembar 1999, Podgorica, 2000

Fotografije: foto by Božena Miljić, osim fotografije bašte kaznionice iz perioda kada je služila kao zatvor (preuzeto iz  Cetinjskih novina, 1917.godine)

By |2020-05-07T07:45:37+00:004 маја, 2020|Uncategorized @sr|Коментари су искључени на Jusovača